Ovo su istinite priče,bez književnih ambicija, prosto obične životne priče.
Da li muškarci vole?
Da li muškarci shvataju žene ozbiljno?
Radi se o drugarici moje rođake, u nekim sinicama, posebno u traženju odgovora na ova pitanja podseća na moju priču.
Dakle, oni su se lepo zabavljali, voleli i odlučili da se venčaju.
Ona je imala dugogodišnji, dobro razvijen i uspešan privatni posao.
On je takođe imao odličan posao.
Posle vesele svadbe, počeli su zajednički život sa njegovom mamom. Odmah su počeli problemi između svekrve i snajke. Detalje ne znam. Molila ga je da žive odvojeno, da iznajme ili kupe stan u maminom komšiluku da je može posećivati i pomagati kad joj to bude potrebno, nije hteo. Ostala je trudna. Mama joj je i dalje zagorčavala život. Opet je molila. Ponovo nije hteo. Kad je rekla da ga voli, ali da ne može da izdrži život u zajednici, da je to prevelika žrtva koju ne može da podnese ni radi ljubavi i da će morati da ode, nije shvatio ozbiljno, nije ništa preduzeo. Nije čak ni tražio da ostane. Otišla je, vratila se kod svojih. U decembru je rodila dečaka. Posetio je dete, fotografisao ga, okačio fotografiju na fejsbuk i više se ne pojavljuje. Čeka da se ona vrati kod njegove mame. Postupak razvoda je u toku, a on još uvek misli da će se ona predomisliti.
Ona je lepa i pametna. Udala se iz ljubavi. Živela sa mužem i svekrvom, svekrva joj nije dala da gleda svoju bebu, ne ume ona to. Grabila je trenutke da drži bebu u zagrljaju, kad joj svekrava dozvoli. Nadala se da će biti bolje, rodila drugu ćerku. I dalje tortura, ona je glupa neznalica. Posle nekoliko godina mučenja pobegla je. Kakava majka ostavlja svoju decu? Ona kojoj je toliko teško da ni radi dece ne može više da izdrži.
Divna, pametna i lepa žena. Žena u kojoj se pre ili kasnije probudi samopoštovanje.
Nastavila je zbog ljubavi prekinute studije kod svojih roditelja. U učenju je nalazila utehu. Posle dve godine, upoznala je momka, mlađag oko pet godina od nje. Ljubav…želja za osvetom ranijoj porodici, ko zna šta..uglavnom udala se. NJegovi su je divno prihvatili.Ona je u početku stalno boravila u njihovom delu kuće, dete je svekrvi retko davala, izbegavala je i svekra i svekrvu. Oni su razumeli, nisu se mešali, nisu prigovarali, mada ih je bolelo. Vremenom se to promenilo, shvatila je da nisu svi isti. Svi u familiji novog muža je poštuju i vole. I ja je mnogo volim.
Posle četiri godine, ubrzo nakon udaje, njene ćerke su joj došle u posetu prvi put, četiri godine ih nije videla. Muž joj je dao pare da im krišom pošalje za autobus. Starija je bila prvi razred gimnazije, mlađa šesti razred. Nisu htele da se vrate ocu i babi.
Živele su sa njenim roditeljima, ona ih je svakodnevno posećivala. U međuvremenu je diplomirala i zaposlila se, plata iako mala, za ćerke je bila dovoljna. Prvi put ih je sa novim mužem i malim bratom odvela na more. Taj mali brat je onaj dečak čiju sam fotografiju stavila na blog sa Sneškom Belićem.
Nije njen novi muž svetac, o, ja ga dobro poznajem, od kad se rodio, ima mnogo mana.
Ako se pojavi nešto što polako gricka, jede i uništava njihovu ljubav, ako mu kaže da to ne može da prihvati, ako mu kaže da želi da to promeni i predloži moguća rešenja, mislite li da će je on ozbiljno shvatiti? Ona će mu to reći i čekaće, pomenuće još po koji put i čekaće, dok se ne slomi. Taj slom može nastati posle nekoliko meseci, kao u prvoj priči, posle nekoliko godina, kao u drugoj, a možda i kad dete odraste, ali slomiće se. Ako mu, posle dugog vremena, kaže da će ga napustiti, jer ne može preko svog dostojanstva, mislite da će joj poverovati?
Neće, znam šta bi rekao i šta bi mislio.
Mislio bi: ludo žensko, proći će je bubice, predomisliće se. Poverovao bi joj tek ako ostane sam i ako dobije presudu da je brak razveden. Nadam se i verujem da neće doći do toga da se među njima ljubav ugasi.
Misao dana
Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju decu, nego to da voli njihovu majku.
Žan-Žak Ruso
Ne znas sta imas dok ne izgubis. Opstepoznata stvar. A kroz ovakve price se sve to najbolje vidi.
Oni nikad ne vide.
Potpuno životne, teške priče. A sve si rekla kroz mjisao dana: „Ništa značajnije ne može učiniti otac za svoju decu, nego to da voli njihovu majku.“
imam osećaj da su svi takvi… sto mesecina kaze, ne vide….
Zasto ne vide???
Da bi videli, gube svoj komoditet…a mnogi to ne žele, muckos
Život režira mnoge priče.
Mislim da mladi treba da žive sami, pa ma svekrva imala i krunu na glavi iili bila svetica..
Majka ima pravo na ljubav svog sina, sin ima pravo na ljubav svoje žene. Te ljubavi su jake, ali različite…
Život u zajednici je nemoguć, ne može da uspe, jer je to neprirodno okruženje. Muškarci koji nisu spremni da se odvoje od majke, ne treba ni da se žene. Na sreću, nisu svi takvi.
Eh, koliko je takvih prica…
Anam je u pravu, svako treba da zivi za sebe, ni sa sverkvom ni sa svojom majkom…
I nisu svi muskarci takvi, da ne vide, ne cuju i ne vole…ima i drugacijih primera…ili primeraka…a oni koji ne znaju da vole i cuju, sad me mozete i streljati, ali za to su krive opet zene, a ne oni…njihove majke…vecina zena koja ima sinove je jako slaba na njih, previse ih maze, previse ih stite, vezuju ih za sebe nevidljivim, ali celicnim nitima….sve je nekako previse…i tako oni ostaju vecita deca, sebivna, samoziva itd…itd…
Zato, one koje nisu udate a planiraju, neka obrate paznju na mame svojih buducih muzeva…od toga im u velikoj emri zavisi buduci zivot….
Heeeehehehehe..sad procitah komentar razmisljanke, pa mi smesno sto smo obe slicno napisale…ma moracu ja da ispitam da mi nismo neke sestre…
Luna, opet se javlja ta sumnja… Ili smo neke sestre iz španske serije, ili je to zbog naših muževa, s kojima nemamo takve probleme.
Da bre nas dve nemamo istog muza, a da to ne znamo…hehehe
*Luna
Nemoguće, jer se ne odvajaju od nas, ali su izgleda isti u obožavanju nas.
Teške sudbine i teške odluke.
Ma to je… samo drugo pakovanje
Nemoguce je ziveti u zajednici !!! Ja to odlicno znam. Srecom, moj muz je na vreme shvatio . Poz !
Teško za bilo šta reći.Slažem se da je život u zajednici nemoguć. Tvoja misao dana je sve najbolje sve objasnila.
I moram napisati da sam se naglas smijala Šukijevom komentaru
raznih životnih priča ima… teško ih je sve razumeti… lično smatram da kad ima ljubavi uvek se može naći kompromis. vodeći se onom – i to će proći…
i ja delim misljenje da se ne moze ziveti u zajednici.kao mala uverila sam se milion puta gledajuci svadje izmedju babe i mame.tata je shvatio na vreme,mozda i ranije i uradio sve sto se moglo za mir u kuci. nije se odrekao majke,bio je njen koliko i mamin. cim pogledam tatu znam da nisu svi isti i zahvaljujuci njemu znam cemu tezim u zivotu. cuje kada mu mama nesto kaze i shvata je ozbiljno i dan danas je voli vise od svega.
Čvrsto verujem da sklapanjem braka u prvi plan izbija tolerancija i razumevanje… ako toga ima ima i trajanja!
Hvala vam na komentarima.
Priče su, obe, slučajno bile sa njegovom mamom kao osobom koja uništava ljubav i slogu.
No, poenta priče je da oni ne shvataju svoje žene ozbiljno…bilo šta da je u pitanju. O tome govori druga priča u nastavku, tu mama drugog muža nikada neće biti razlog, može biti razlog bilo šta drugo, stvar je u tome da on ne bi ozbiljno shvatio njenu najavu rastanka.
Svi oni misle da su toliko savršeni i vredni ljubavi da ih mi nećemo i ne možemo ostaviti.
I kad ih ostavimo, mi smo krive, šta nam bi, pa oni su tako savršeni.